Od mocvara do planinskog biotopa

Skadarsko jezero se odvaja od ostalih nacionalnih parkova kao pdrucje sa izrazitim limnoloskim karakteristikama, izuzetnim bogatstvom ornitofaune, ihtiofaune i bujnom vegetacijom mocvarnog tipa. Predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog podrucja. Vodene povrsine i priobalno podrucje Nacionalnog parka Skadarsko jezero su staniste za najrazlicitiji zivotinjski i biljni svijet. Submediteranska klima, geografski polozaj i nivo vode koji se tokom godine mijenja, stvorili su uslove za razvoj razlicitih zivotinjskih zajednica.
Na sjevernoj obali nivo jezera je nizak i karakterise ga veliko mocvarno podrucje. U proljece se nivo naglo povecava i nastaju velika plavna podrucja, gusto obrasla mocvarnom vegetacijom (zuti i bijeli lokvanj, vodeni orascic, trska), vrbovim sumarcima i polavnim livadama. Bistru vodu krase i u velikom broju prekrivaju bijeli i zuti lokvanji, jedino je dio juzne obale kamenit i cuva reliktne sume kestena. Brojna su mala ostrva, tkz. ''gorice''. Niska su, kamenita i obrasla lovorikom, brsljenom, divljim narom i sibljem.

Jezero je u prosjeku duboko 4-6 metara i ima veliki broj podvodnih pritoka i izvora vode poznatih kao ''oka''. Ima ih oko 30. Najdublje ''oko'' je Radus, dubine 60m, a po nekim podacima je i dublje dok je prosjecna dubina jezera oko 6m. Posle Radusa su: Karuc 28m, Volac 24m, Krnjicko oko 24m, Djurovo, Kaludjerovo,Bazagursko oko, itd.
Kamenita i strma juzna obala razudjena brojnim zalivima predstavlja staniste raznovrsnog aromaticnog i ljekovitog bilja, kao npr. zalfije i ruzmarina. U okolnim sumarcima mogu se vidjeti stabla divljeg nara, divlje smokve, lovora i drijena. Tu je zivotni prostor za endemske vrste kao sto su ramonda i neke orhideje, koje se najbolje mogu pronaci uz pomoc iskusnog vodica.